Postaješ ono što u sebi hraniš, ukoliko se u međuvremenu ne umoriš i ne pustiš da sve ide svojim tokom. Nisam više ista, ne idem glavom kroz zid na prvu loptu kao u dvadesetima. Sve mi je lakše jednostavno- pustiti. I mudrost daje plodove, pošto se ljudi kroz situacije u kojima stojim tako nepomično vrlo brzo iskristaliziraju u svim svojim nijansama. Zaključi se nameću sami od sebe. Iako boli, ne razbijam se o zid. Blažene skore četrdesete.
Umorili me ljudi, prohtjevi, htijenja. Godi mi nepomičnost. I nije da nemam života niti strasti, nego se ne dam bujici da me odnese. Ugodno je u oku tornada. Valjda je to ono što nazivaju ‘biti promatračem’. Tu si, prisutan si u potpunosti, ali zaštićen. Ogroman doseg za jednog control freaka, zar ne? I paše, baš paše nakon toliko godina sagorijevanja i involviranosti. Blaženi mir, taj neočekivani dodir dugo priželjkivane, toliko žuđene milosti.
I hvala Mu na tome.
Jesi li svjesna da samu sebe doživljavaš na zamalo suprotan način od dojma kojeg ostavljaš na okolinu? 🙂
LikeLike
Ne 🙂 Interesantno. Ali taj odmak od sebe, to mi je tek nedavni doseg/uspjeh/dar.
LikeLike
Kad se odmaknemo, jasnije i vidimo. Pusa 🙂
LikeLiked by 1 person
Draga moja, dobrodošla mi. 🙂
LikeLike
Iskreno mislim da tek iz mira dolazi – strast. Ona prava strast za životom. Kada po putu popadaju sve ometnje, svi krivi fokusi. I onda staneš tako i diviš se sebi, a želje se polako razmahuju, kao da sve dobija boju – koju izabereš. Divne li slobode!
LikeLiked by 1 person
O da. Fina poanta. I ta samoća je vrlo vrlo plodonosna.
LikeLiked by 1 person