Rušenje idola

Ma i nije ustvari rušenje. Ne rušim ih ja, sami se strovale s početnog pijedestala u neke mutne blatnjave vode iz kojih više nikada ne isplivaju. Samo, uvijek boli mene, a ne njih. Oni su samima sebi sasvim super i nepogrešivi. Pričam o ljudima koje znam desetke godina. Neki ne sazrijevaju, neki nestanu baš kad se razboliš i kad najviše trebaš prijateljsku potporu, nema ih, progutala ih magla. Malo njih ostaje neiskvareno, u biti- malo njih ostaje, zato su i dragocjeni.

Znate koji ste.

8 thoughts on “Rušenje idola”

  1. Bolje da se strovale sami nego da se strovale u trenutku kad se pokušavaš osloniti na njih.
    Btw, quid pro quo. Ti si ostala. Jasno da me se nećeš riješiti. A i vrag zna jel’ će biti još kakvih kreveta za teglit na pitajbogakoji kat. 😀

    Like

      1. 😀
        Pusti, takve stvari su odlične za upamtiti kako nikad ne bi i sama činila otprilike isto nekome drugome. 🙂 A biftek, kako to već ide, kad jednom i bude opet prilika da ga ja napravim – vjerovatno mi neće uspjeti i ispast će još gore od onoga. 😀

        Like

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.